086070
Zagreb
1942
14×19
tvrdi
473
hrvatski
Price: 13,50 EUR
Galović, Fran, hrvatski književnik (Peteranec, 1887 – Radenkovići, Srbija, 1914). Studij slavistike i klasične filologije završio u Zagrebu 1913. Radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Unovačen početkom I. svjetskog rata; poginuo na srpskom bojištu. Za studija, kao istaknut pripadnik mladohrvatskoga liberalnopravaškog pokreta, pokrenuo i uređivao pravaško glasilo Mlada Hrvatska (1908–09., 1911) te započeo intenzivniju književnu i književnokritičku djelatnost. Za života su mu objavljene četiri knjige: drama Tamara (1907), zbirka pjesama Četiri grada (1913), pripovijesti Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini. Cjelokupni mu je književni opus objelodanjen zahvaljujući J. Benešiću (10 svezaka, 1942–43). Pripovijesti I-II su izišle u sklopu tih 10 svezaka. Galovićevo je književno djelo s jedne strane utemeljeno u domaćoj književnoj tradiciji i prožeto pitanjima nacionalne opstojnosti, s druge pak participira u kozmopolitskom europskom estetizmu. Iako je njegov lirski izričaj ishodišno štokavski, posljednjih se godina života okrenuo zavičajnomu podravskomu kajkavskom idiomu. U štokavskoj lirici uglavnom slijedi Matoša i Vidrića, a u kajkavskom ciklusu Z mojih bregov (objavljen u Književnoj republici, 1925), koji se smatra vrhuncem moderne dijalektalne lirike, pokazuje izvorni talent. Iako je uglavnom varirao slične motive kao i u štokavskom pjesništvu (povratak, slutnja smrti, rastanak, nostalgija, prolaznost), zahvaljujući kajkavskom substandardu ostvario je izniman modernistički lirski diskurs, utemeljen na podudarnosti između izmjene godišnjih doba i cikličke promjene raspoloženja lirskoga subjekta. Galovićevi pripovjedački početci uglavnom pripadaju realističko-naturalističkoj matrici (U jesenjem sutonu, 1907; U sutonu, 1908; Marica, 1908), a pomaci prema modernijim pripovjednim postupcima uočljivi su u