085362
Zagreb
1934
15,5×22
tvrdi
304
hrvatski
Price: 10,00 EUR
Proučavanje temelja filozofije kroz prizmu historijsko-kritičke orijentacije, posebice onako kako ju je artikulirao Stjepan Zimmermann, predstavlja jedan od najfascinantnijih i najdubljih pothvata u hrvatskoj filozofskoj misli 20. stoljeća. Zimmermann nije bio samo puki kroničar ideja, već mislilac koji je nastojao pomiriti strogu znanstvenu metodu s dubokim metafizičkim pitanjima bitka, spoznaje i vrijednosti. Razumijevanje njegovog doprinosa zahtijeva uranjanje u kontekst u kojem se filozofija ne promatra kao statičan skup dogmi, već kao dinamičan, povijesni proces traženja istine koji se neprestano samokritički preispituje. Stjepan Zimmermann (1884. – 1963.) bio je istaknuti hrvatski filozof, teolog i akademik koji je dominirao intelektualnom scenom prve polovice 20. stoljeća. Njegov rad je duboko ukorijenjen u tradiciji neoskolastike, ali s bitnim odmakom: on je tu tradiciju nastojao modernizirati i otvoriti prema suvremenim znanstvenim i filozofskim strujanjima. Njegova historijsko-kritička orijentacija nije bila usmjerena na puko odbacivanje prošlosti, već na njezino kritičko vrednovanje kako bi se izoliralo ono što je vječno i istinito od onoga što je bilo uvjetovano specifičnim povijesnim trenutkom.