086394
Zagreb
1989
14×22,5
tvrdi s omotom
207
hrvatski
Price: 6,00 EUR
U knjizi objavljenoj 1924., mađarski psihoanalitičar Sándor Ferenczi razvija jednu od najsmjelijih teorija u povijesti psihoanalize, povezujući biologiju, evoluciju i seksualnost. Ferenczi tvrdi da je osnovni pokretač ljudske seksualnosti nesvjesna želja za povratkom u majčinu utrobu, što simbolizira sigurnost i jedinstvo. Seksualni čin interpretira kao pokušaj povratka u "prvobitno more" (Thalassa). On povlači paralelu između individualnog razvoja (ontogeneze) i evolucije vrsta (filogeneze), sugerirajući da je izlazak života iz mora na kopno bio trauma koju čovječanstvo simbolički ponavlja kroz koitus i rođenje. Uvodi pojam amfimiksije kako bi objasnio kako se različiti parcijalni nagoni (poput oralnog ili analnog) stapaju u zrelu genitalnu seksualnost. Prema Ferencziju, muškarac se u seksualnom činu identificira na tri razine: cijelim tijelom s penisom (prodiranje), sa svojim sjemenom (koje se vraća u maternicu) i s partnericom (kroz empatiju i sjedinjenje). Ovo djelo, koje je Sigmund Freud nazvao "najgenijalnijom primjenom psihoanalize", predstavlja temelj za bioanalizu – disciplinu koja pokušava premostiti jaz između duševnih procesa i bioloških funkcija organa. Prevele Višnja Šipljak et al. Otpis iz knjižnice.
