058496
Zagreb
1995
12×20
meki
284
hrvatski
Cijena: 12,00 EUR
Ovo je intimna i fragmentarna autobiografska knjiga koju je napisao poznati hrvatski akademik, matematičar i japanolog Vladimir Devidé. Knjiga je prvi put objavljena 1995. Naslov knjige nosi posebnu poruku. Autor namjerno koristi riječ „antidnevnik” kako bi se poigrao s idejom sjećanja. Za razliku od običnog dnevnika koji se piše svaki dan, ovo su sjećanja iz glave. Samo su tri teksta u knjizi nastala prema starim bilješkama. Devidé priznaje da ljudsko pamćenje nije savršeno. Ono briše stvari i mijenja ih. Ta ga nesavršenost fascinira isto kao i granice logike u matematici. Iako govori o prošlosti, podnaslov kaže „pogled unatrag i unaprijed”. Autor kroz stare događaje pokušava shvatiti kamo idemo. Knjiga se sastoji od dvadesetak tekstova. Ti tekstovi nisu povezani u jednu dugu priču, već stoje sami za sebe. U njima nalazimo mješavinu eseja, obiteljskih priča, putopisa, humora i dubokih razmišljanja. Autor piše o svojim ranim danima provedenim u Zagrebu. Opisuje školske dane, stare prijatelje i obiteljski život. Devidé se prisjeća važnih ljudi i neobičnih događaja koji su mu obilježili život. Kao veliki zaljubljenik u japansku kulturu i haiku poeziju, autor u tekstove unosi duh Istoka i svoja egzotična putovanja. Knjiga ima i maštovite, neobične tekstove. Jedan od poznatijih nosi naslov Kako sam, na kraju, umro, u kojem se suočava s temom završetka života. Mnogi od tekstova prije tiskanja u knjizi bili su pročitani na Trećem programu Hrvatskog radija. Knjiga nudi topao, topao i pametan pogled na život čovjeka koji je spajao strogu matematiku i nježnu poeziju.
