010771
Zagreb
1980
14×22,5
tvrdi s omotom
144
hrvatski
Cijena: 6,00 EUR
U knjizi Erich Fromm istražuje kako porodica funkcionira kao ključni posrednik između šire društvene strukture i psihološkog razvoja pojedinca. On analizira kako se kroz porodične odnose društveni zahtjevi internaliziraju, stvarajući karakterne crte koje pogoduju održavanju postojećeg sistema. Fromm smatra da porodica nije izolirana jedinica, već "psihološka agencija" koja priprema djecu za uloge u društvu. Dijete se u ranom djetinjstvu suočava s autoritetom oca koji predstavlja društvene norme. Iz biološke ovisnosti, dijete internalizira te zapovijedi u svoj Nad-ja (super-ego). Poslušnost se s vremenom više ne temelji na strahu od kazne, već postaje unutrašnja psihička potreba. Pojedinac sluša autoritet jer se tako osjeća sigurnije. U srcu ove studije je koncept autoritarnog karaktera, koji Fromm povezuje s dinamikom moći u porodici. Autoritarna osoba osjeća potrebu da se potčini onima iznad sebe (mazohistička crta) i da dominira onima ispod sebe (sadistička crta). Prema jačima se osjeća mješavina straha i divljenja, što Fromm naziva "strahopoštovanjem". Takav karakter ne traži slobodu, već sigurnost u okviru hijerarhije. Fromm bilježi kako transformacija ekonomske strukture (prijelaz s feudalizma na kapitalizam) mijenja i strukturu porodice. U modernom društvu, ekonomska moć oca opada, što dovodi do promjena u načinu na koji se autoritet prenosi na djecu. Iako moderne porodice pružaju više slobode, ta sloboda često vodi do otuđenja i usamljenosti, zbog čega se pojedinci mogu okrenuti novim oblicima autoritarnosti (npr. totalitarnim ideologijama). Fromm razlikuje dva temeljna modusa autoriteta: Racionalni autoritet: Temelji se na kompetenciji i znanju (npr. odnos učitelj-učenik) te teži vlastitom ukidanju kroz rast onoga nad kim se vrši. Inhibicijski (iracionalni) autoritet: Temelji se na moći i iskorištavanju (npr. gospodar-rob), gdje je cilj zadržati potčinjenost što duže. Ovo djelo se smatra jednim od najvažnijih