007731
Zagreb
1986
14,5×20,5
tvrdi s omotom
215
srpski
Cijena: 9,00 EUR
Kapitalno i klasično djelo Ericha Fromma iz 1941. koje se bavi jednim od najvažnijih pitanja moderne civilizacije: zašto suvremeni čovjek, usprkos stoljetnoj borbi za oslobođenje od vjerskih, političkih i društvenih stega, u trenutku kada tu slobodu napokon osvoji, osjeća duboku tjeskobu, izolaciju i nemoć? Pisana u jeku uspona totalitarnih režima sredinom 20. stoljeća, ova knjiga nudi briljantnu i duboku psihološku analizu krize zapadnog društva. Fromm postavlja tezu da sloboda ima dva lica. S jedne strane, oslobađanje od tradicionalnih autoriteta donijelo je ljudima neovisnost i racionalnost, ali ih je s druge strane ostavilo usamljenima i uplašenima pred golemim, otuđenim svijetom. Kako bi pobjegao od tog nepodnošljivog tereta izolacije, čovjek je skloni posegnuti za iracionalnim obrambenim mehanizmima – bježeći u autoritarnost i podčinjavanje vođama, destruktivnost prema svemu što ga ugrožava ili, u modernim potrošačkim društvima, u konformizam automata gdje pojedinac gubi svoju autentičnost kako bi se potpuno stopio s masom. Kroz analizu psihologije nacizma, ali i kritiku modernih demokracija, Fromm podsjeća da jedini pravi put leži u ostvarenju pozitivne slobode kroz spontanu aktivnost, ljubav i kreativan rad. Djelo pruža ključ za razumijevanje kako povijesnih previranja, tako i suvremenih društvenih i političkih kriza. Preveli Slobodan Đorđević i Aleksandar I. Spasić.
