088778
Beograd
1969
14,5×22,5
tvrdi
271
srpski
Cijena: 8,00 EUR
Objavljena posthumno 1953., drugo je veliko djelo austrijsko-britanskog filozofa Ludwiga Wittgensteina. Knjiga označava razdoblje takozvanog „kasnog Wittgensteina” i predstavlja radikalan raskid s temeljnim logičkim pretpostavkama njegova ranog djela "Tractatus Logico-Philosophicus". Umjesto da jezik shvaća kao kruto, logičko zrcalo svijeta, ovdje ga analizira kao dinamičan društveni alat koji se koristi u svakodnevnom životu. Značenje riječi ne leži u predmetu koji ona imenuje, već u njezinoj uporabi unutar jezika. Jezik se sastoji od bezbrojnih, međusobno isprepletenih djelatnosti (poput zapovijedanja, laganja ili pozdravljanja) koje funkcioniraju prema određenim pravilima. Pojmovi (poput riječi „igra”) često se ne mogu definirati jednom zajedničkom značajkom, već preklapajućim sličnostima. Jezik koji bi koristila samo jedna osoba za svoje unutarnje osjete ne može postojati jer pravila zahtijevaju društvenu provjerljivost. Za Wittgensteina su filozofski problemi jezična nerazumijevanja. Cilj je filozofije izliječiti intelekt pokazivanjem načina na koji jezik doista funkcionira u svakodnevnom životu. Predgovor napisala Jelena Berberović. Prevela Ksenija Maricki-Gađanski.
