088574
Zagreb
2001
12,5×19,5
tvrdi s omotom
363
hrvatski
Cijena: 15,00 EUR
Glavno djelo njemačkog jezikoslovca i filozofa Johannesa Lohmanna (1895–1983). Knjiga predstavlja pokušaj "kopernikanskog obrata" u razumijevanju odnosa jezika i mišljenja, te utvrđuje da je cjelokupna povijest zapadne misli duboko uvjetovana strukturom indoeuropskih jezika. Lohmann tvrdi da temeljni pojmovi zapadne filozofije – kao što su biće, logos, subjekt, transcendentalni ego, pa čak i Heideggerovo Sein (bitak) – nisu univerzalne kategorije ljudskog uma, već izravni proizvodi specifične indoeuropske sintakse i gramatike. Iako se nadovezuje na Heideggerovu ontologiju jezika, Lohmann ga kritizira jer smatra da je Heidegger ostao zarobljen u tradicionalnim indoeuropskim jezičnim obrascima. Prema Lohmannu, jedini način za istinski izlazak iz tih okvira jest komparativno jezikoslovlje. Lohmann se smatra jednim od posljednjih velikih predstavnika njemačke tradicije lingvistike koja se veže uz Humboldta. On povezuje jezičnu formu s formom mišljenja (Sprach-Denken). Autor zaključuje da se moramo osloboditi iluzije o univerzalnosti grčko-indoeuropskog načina mišljenja kako bi se mogla razviti stvarna, globalna filozofija jezika koja uvažava i neindoeuropske jezične strukture. Djelo je iznimno cijenjeno u krugovima komparativne filozofije, etnolingvistike i teorije jezika (često se uspoređuje sa Sapir-Whorfovom hipotezom), iako je zbog gustog i kompleksnog stila zahtjevno za čitanje. S njemačkoga preveo Sulejman Bosto.
