087407
Beograd
1957
14,5×20,5
tvrdi
225
crnogorski (ćirilica)
Cijena: 10,00 EUR
Gorski vijenac (1847.) najpoznatije je djelo crnogorskog vladike, vladara i pjesnika Petra II. Petrovića Njegoša. Smatra se remek-djelom južnoslavenske književnosti koje u obliku dramskog epa sažima povijest, etiku i narodnu mudrost Crne Gore. Radi se o epsko-dramskom djelu (pisan u desetercu, kombinira dramske dijaloge s epskim opisima). Središnji motiv je "istraga poturica" (sukob s onima koji su primili islam) u Crnoj Gori krajem 17. stoljeća. Djelo nema klasičnu činidbu, već je podijeljeno na tri glavna dijela: 1. Skupština uoči Trojičina dne na Lovćenu; 2. Skupština o Malome gospođinu dne na Cetinju; 3. Badnje veče Glavni likovi i simbolika: Vladika Danilo: Središnji lik koji proživljava duboku unutarnju dramu. On je filozof i humanist koji oklijeva započeti bratoubilački rat, svjestan težine odluke. Vuk Mićunović: Simbol junaštva, akcije i nepokolebljive borbe za slobodu. Iguman Stefan: Mudrac i slijepi starac koji donosi duhovnu dimenziju i filozofsko opravdanje borbe ("Udri za krst, udri za slobodu"). Kolo: Predstavlja narodni glas, kolektivnu svijest i povijesno pamćenje. Djelo je pisano narodnim jezikom, prepuno je gnoma (sažetih narodnih mudrosti i poslovica) koje su postale dio svakodnevnog govora (npr. "Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom"). Njegoš kroz djelo istražuje vječnu borbu dobra i zla, svjetlosti i tame, te pravo naroda na slobodu i opstanak. Bilješke i objašnjenja napisao Vido Latković.
