006803
Beograd
1977
14,5×24
meki
178
srpski
Cijena: 6,00 EUR
Rani spis mađarskog filozofa Đerđa Lukača (György Lukács) napisan oko 1912. a objavljen posthumno. U njemu Lukač postavlja temelje svoje rane estetike, sintetizirajući novokantovstvo i utjecaje Wilhelma Diltheya, s ciljem utemeljenja umjetnosti kao samostalne sfere koja nadilazi prolaznost svakodnevnog života. Rukopis ovog djela pronađen je tek šezdesetih godina 20. stoljeća u jednoj sefovskoj arhivi u Heidelbergu. Ovaj spis predstavlja prijelaznu fazu u Lukačevom intelektualnom razvoju—od mlađahnog neoromantizma i esteticizma prema marksističkoj misli. U središtu analize nalazi se pojam doživljaja (Erlebnis) i pitanje kako umjetničko djelo uspijeva oblikovati kaos života u smislenu i trajnu cjelinu. Prevela Vera Stojić. Uvodnu studiju i fenomenološku analizu napisao estetičar Sreten Petrovića.
