017458
Zagreb
2013
13,5×22
tvrdi s omotom
365
hrvatski
Cijena: 15,00 EUR
Važna stručna studija ugledne hrvatske kazališne redateljice, teatrologinje i redovite profesorice Snježane Banović koja donosi tridesetak minuciozno razrađenih i oštrih tekstova uvelike proizašlih iz autoričina kontinuiranog angažmana u periodici između 2002. do 2013. u kojima se secira nacionalna kazališna politika i njezine neuralgične točke. Knjigu stručnim pogovorom pod naslovom „Vrijeme je najbolji sudac“ zaključuje naš istaknuti teatrolog Darko Lukić. Sadržajno se monografija nastavlja na prethodnu knjigu Država i njezino kazalište, no ovdje autorica fokus usmjerava na fenomen kroničnog nedostatka jasne strategije razvoja u hrvatskoj kulturi. Knjiga je podijeljena u dvije glavne cjeline. Prvi dio, naslovljen „Kazalište kao sudbina“, donosi fascinantne i povijesno utemeljene analize koje uspoređuju rad Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, obrađuju reformske mandate intendanta Julija Benešića te detaljno istražuju najmračnije i najkontroverznije razdoblje domaće scene, kulturne politike, cenzuru, uhićenja i svakodnevicu unutar Hrvatskoga državnoga kazališta u Zagrebu u razdoblju NDH. U tom je kontekstu posebno vrijedan prilog s povijesnim fotografijama članova HNK u Zagrebu (1943–1946) iz zbirke Mladena Grčevića, ustupljenima iz Hrvatskog državnog arhiva, kao i detaljne rekonstrukcije kompleksnih odnosa Milana Begovića, Miroslava Krleže i njegove supruge Bele Krleže pod ustaškim režimom. Drugi dio knjige, „Intervencije, komentari“, pretvara se u živu, oštru i visoko artikuliranu polemiku o suvremenoj hrvatskoj kulturnoj zbilji. Banović ovdje hrabro otvara pitanja o statusu nacionalnih kazališta i festivala (poput Dubrovačkih ljetnih igara), komentira ulogu utjecajnih aktera i nositelja funkcija (poput Mani Gotovac ili Vjerana Zuppe) te donosi britke kritike kazališnog zakonodavstva od 1991. do danas. Nudeći ozbiljne smjernice za nužnu reformu i postavljanje novih mjer
