032690
Zagreb
1986
13,5×20,5
tvrdi s omotom
298
hrvatski
Cijena: 9,00 EUR
Metodologija društvenih znanosti Maxa Webera temelji se na ideji da društvene znanosti moraju razumjeti smisao i značenje ljudskog djelovanja, a ne samo tražiti opće zakone poput prirodnih znanosti. Weber je unio revoluciju u sociologiju jer je spojio objektivno istraživanje s razumijevanjem ljudske unutrašnjosti. Weber kaže da prirodne znanosti mogu objasniti pojave (npr. zašto pada kiša), ali društvene znanosti moraju razumjeti motive ljudi. Sociolog mora otkriti zašto ljudi nešto rade i koje značenje pridaju svojim postupcima. Npr. nije dovoljno samo brojati koliko ljudi ide u crkvu. Treba razumjeti što njima vjera znači u svakodnevnom životu. Ljudsko društvo je previše složeno da bismo ga opisali savršeno. Zato je Weber izmislio alat koji se zove idealni tip. To je mentalni model ili "čisti oblik" neke pojave koji ne postoji u stvarnosti u tom savršenom obliku. On služi kao mjerilo za usporedbu. Weber je stvorio idealni tip birokracije (savršeno organizirana služba s jasnim pravilima) kako bi stvarna poduzeća i države mogao uspoređivati s tim modelom. Smatrao je da znanstvenici moraju odvojiti svoje osobne stavove od znanstvenih činjenica. Sociolog može proučavati neku političku stranku ili religiju, ali tijekom istraživanja mora zaboraviti sviđa li se njemu ta grupa ili ne. Njegov zadatak je reći kako stvari stoje, a ne kako bi one trebale stajati. Iako ne traži krute zakone kao fizika, Weber i dalje traži uzroke pojava. On istražuje povijesne okolnosti kako bi objasnio zašto se nešto dogodilo baš u tom trenutku. Izabrao, preveo i predgovor napisao Ante Marušić.