056181
Zagreb
1982
17×24
meki
156
hrvatski
Cijena: 15,00 EUR
Znanstvena knjiga i doktorska disertacija uglednog hrvatskog pravnog stručnjaka i profesora Davora Krapca, objavljena 1982. Monografija predstavlja jedno od temeljnih djela koje se detaljno bavi teorijom dokaza i načinima utvrđivanja činjenica na sudu. Knjiga se bavi načinom na koji sudci i državna tijela otkrivaju istinu u kaznenom postupku. Profesor Krapac je u njoj istraživao kako se važne činjenice utvrđuju pomoću dvije glavne vrste dokaza: neposrednih i posrednih. Njegovo se istraživanje posebno temeljilo na stvarnim kaznenim postupcima koji su se vodili pred tadašnjim okružnim sudovima. Krapac u teoriji kaznenog procesnog prava detaljno objašnjava razliku između ove dvije skupine dokaza. Neposredni dokazi su dokazi koji izravno govore o glavnoj činjenici koja se utvrđuje na sudu (npr. je li optuženi počinio kazneno djelo). Primjer neposrednog dokaza je svjedok koji je osobno vidio trenutak počinjenja djela ili priznanje samog optuženika. Posredni dokazi (indicije) ne govore izravno o samom djelu, već o nekim drugim činjenicama. Iz tih drugih činjenica sudac logičkim zaključivanjem tek mora izvući zaključak o krivnji. Primjer su otisci prstiju na mjestu događaja ili posjedovanje ukradenih stvari. Sami za sebe oni ne dokazuju krivnju, ali u lancu s drugim dokazima stvaraju potpunu sliku. Prije nego što je ova knjiga objavljena, u pravnoj teoriji se smatralo da je pitanje dokaza uglavnom praktična stvar, a ne velika znanstvena tema. Profesor Krapac je pokazao suprotno. Dokazao je da uspješno vođenje sudskog postupka i donošenje pravedne presude ovise o dubokom razumijevanju i pravilnom povezivanju neposrednih i posrednih dokaza. Knjiga otvorila put njegovim kasnijim velikim djelima i udžbenicima iz kaznenog procesnog prava koji se i danas koriste na pravnim fakultetima. DOSTUPNO PREKO INTERNETSKE PRODAJE ODMAH, U DUĆANU U ROKU OD 24 SATA.
Kupci koji su kupili ovaj proizvod, kupili su još i...
