084581
Zagreb
1980
12×20
meki
63
hrvatski
srpski
Cijena: 6,00 EUR
Čllanak "Staljinov duh" bi mogao stati uz bok onima Karla Marxa i - u budućnosti - Jacquesa Derride o duhovima. Ovaj članak istovremeno osuđuje staljinizam, sovjetsku intervenciju u Mađarskoj i stav Francuske komunističke partije (PCF). Što god mislili o perspektivi koju je Sartre razvio u vezi sa Staljinom, a zatim u vezi s poststaljinizmom što obrađuje ovaj članak, linije podjele nije lako javno predstaviti. Niti je stav suputnika PCF-a, u vrijeme Mađarske, Revolucionarnog demokratskog okupljanja (RDR), teško breme podrške Davidu Roussetu u njegovoj osudi staljinističkih logora, ali i, istovremeno, obrana SSSR-a, koji bi, u svakom slučaju, ostao "na strani snaga koje se bore protiv oblika eksploatacije". Sartre razvija stil pisanja koji odbacuje svaku metafiziku, favorizirajući umjesto toga utvrđivanje činjenica, konzultacije s poviješću i analizu: iz čega je nastao staljinizam? Odgovor: dvostruka kontradikcija, posebno nemogućnost preuzimanja uloge pojedinca unutar grupe... na svakoj razini hijerarhije. Ali to je također stil koji malo koristi citate, kao što je obično slučaj u djelima intelektualaca. Sartreova retorika, kako bi bolje osudila okamenjenog čovjeka, sastoji se od ispitivanja, od postavljanja pitanja koja remete uobičajena mjesta: "Tko će vjerovati da su Sovjeti htjeli braniti mađarski socijalizam u Mađarskoj?" i "Trebamo li onda ovo krvavo čudovište koje samo sebe kida nazvati socijalizmom?" Predgovor napisao Rade Kalanj. Preveo s francuskoga Zoran Jovanović.
