Teorija socijalizacije. O zasnivanju materijalističke teorije socijalizacije
Psihologija
087283
Beograd
1984
11×18
meki
150
srpski
6,50 EUR
5,20 EUR
Štedite: 1,30 EUR (20%)
Materijalistička teorija socijalizacije Alfreda Lorencera predstavlja jedan od najznačajnijih pokušaja sinteze psihoanalize i marksizma (povijesnog materijalizma). Ovo je njegovo ključno djelo koje se fokusira na to kako se društvene strukture utiskuju u samu strukturu ličnosti. Analizirajući povezanost nagona i društva Lorencer odbacuje ideju o nagonima kao čisto biološkim datostima. Umjesto toga, on smatra da se ljudska priroda i nagoni oblikuju kroz društvenu praksu i interakciju s okolinom. Koncept "oblika interakcije" je središnji pojam njegove teorije. Socijalizacija se ne događa pukim učenjem pravila, već kroz konkretne, rane oblike interakcije (poput odnosa majka-dijete) koji postaju unutrašnji modeli ponašanja i osjećanja. Posebno obrađuje povezanost jezika i simbolizacije naglašavajući ulogu jezika u procesu socijalizacije. On razlikuje "scensko razumijevanje" (ponašanje koje se odvija bez svjesne refleksije) i "jezično posredovano razumijevanje". Socijalizacija je proces u kojem se nesvjesni oblici interakcije prevode u jezik. Njegova teorija je "materijalistička" jer polazi od realnih životnih uvjeta i proizvodnih odnosa koji određuju okvire u kojima se pojedinac razvija. Cilj mu je bio objasniti kako društvena represija postaje dio psihičke strukture pojedinca.Preevela s njemačkoga Gordana Jovanović.