041096
Zagreb
1958
13,5×20,5
tvrdi
358
hrvatski
6,50 EUR
5,20 EUR
Štedite: 1,30 EUR (20%)
Ovo djelo predstavlja važan doprinos razumijevanju odnosa između psiholoških procesa i umjetničkog stvaralaštva. Ključne značajke i teme djela uključuju psihologiju modernizma gdje Supek istražuje psihološke aspekte moderne umjetnosti, analizirajući kako se promjene u ljudskoj psihi reflektiraju u suvremenim umjetničkim oblicima. Nadalje u kritici simplifikacije autor kritizira "simplifikacijsku psihologiju" koja umjetnost svodi isključivo na racionalne namjere i ideje, ističući da umjetničko djelo sadrži dublje slojeve izvan samog intelektualnog sadržaja. S antropološkim pristupom rad povezuje psihologiju s filozofskom antropologijom, promatrajući umjetnost kroz koncepte poput autoplastičkih i aloplastičkih sustava te položaj čovjeka u kulturi. Knjiga je nastala u razdoblju Supekovog aktivnog djelovanja unutar "zagrebačke škole" i krugova oko časopisa Praxis, te se bavi i pitanjima poput larpurlartizma. Rudi Supek je bio prvi predsjednik Hrvatskog psihološkog društva, a ova knjiga, uz naslove poput "Psihologija građanske lirike" (1952), svrstava ga među ključne teoretičare psihologije umjetnosti na ovim prostorima.
