Vizantija. Vizantijska umetnost srednjeg veka (od VIII do XV veka)
Povijest i teorija umjetnosti
085005
Novi Sad
1969
18,5×24
tvrdi u kutiji
200
srpski
Cijena: 18,00 EUR
U ovoj knjizi Grabar detaljno objašnjava kako se bizantska umjetnost mijenjala od vremena borbe protiv ikona do pada Carigrada 1453. godine. U prvom dijelu autor govori o geografskim i povijesnim granicama ovog stila. Naglašava da bizantska umjetnost ne koristi jednostavne oblike. Razlog tome je duga tradicija i izvrsna izrada. Majstori su u velikim gradovima prenosili tajne zanata s koljena na koljeno. Koristili su skupe materijale, srebro, zlato i prekrasne boje kako bi stvorili uzvišeni estetski izgled. Grabar opisuje kako se promijenila gradnja crkava nakon završetka ikonoklazma. Najvažniji oblik postaje crkva u obliku upisanog križa s kupolom. Za Bizantince je kupola predstavljala samo nebo, dok je donji dio crkve predstavljao zemaljski svijet. Slikarstvo, mozaici i dekoracije: Ovaj dio knjige prati umjetnost od kraja borbe protiv ikona do 1204. godine, kada su križari opljačkali Carigrad. Mozaik je bio najvažnija tehnika u Bizantu. Grabar ističe da je raspored slika u crkvi bio strogo određen crkvenim pravilima. Svaka slika imala je točno mjesto. Na primjer, na vrhu kupole uvijek se nalazio Krist Pantokrator (Svemogući). Autor analizira slikanje na drvu, kao i ukrašavanje rukopisnih knjiga prekrasnim crtežima (minijaturama). Posljednje poglavlje knjige bavi se umjetnošću za vrijeme dinastije Paleologa, sve do samog kraja carstva. Iako je zemlja u to vrijeme bila ekonomski slaba, umjetnost je doživjela pravi procvat. Slikarstvo u tom razdoblju postaje življe, s više likova, detalja i izraženijim osjećajima. Ovaj stil snažno je utjecao na srednjovjekovno slikarstvo u Srbiji, Bugarskoj i Rusiji. Prijevod s francuskoga Olivera Đurić.